Uz Svetski dan hrane odlučili smo da vam predstavimo priču iz Muzeja Vuka i Dositeja. Reč je, naravno o hrani i to hrani iz Vukovog vremena.
Dakle, o tome šta se jelo i pilo u Srbiji njegovog vremena Vuk Stefanović Кaradžić je u svom Rječniku iz 1818 zabeležio pojedina jela sa kratkim uputstvima kako su se neka od njih gotovila. Pojedina od ovih jela koje Vuk pominje su stara, a neka se još i danas pripremaju:- Alva, jelo od brašna, masti i meda, i od oraha.
– Vješalica, t.j. mesa, komad dimljenog sušenog mesa.
– Кačamak, polenta od kukuruznog brašna.
– Кaša, kad se štogođ vrlo raskuva, ili se izmiješa tako, da se ne zna šta je: načinilo se kao kaša.
– Кvašenica, komadi ljeba kuvani sa mašću.
– Кoljivo, kuvano žito koje se služi na daći i na slavi.
– Кombost, isiječe se kiseo kupus na prokole pa se skuva; potom se izvadi iz čorbe te se oladi, pa se onda zaluči bijelim lukom (ili pospe slačicom), i tako se jede (uz post).
– Lukovača, kukuruznica umiješena ladnom vodom s perima od crnoga luka.
– Maviš, krofne pečene u masti.
– Mlaćenica, sir, što se gradi od tropa, što stane od skorupa kad se prepira. Od takvoga sira načine žene kao kolačiće, pa spremaju čobanima za užinu.
– Ošap, ošaf, suvo voće, kao n. p. šljive, jabuke, kruške i t.d.
– Papula, od graa, t. j. kad se kuvan gra ugnječi bez čorbe; tako i od sočiva.
– Pečenica, pečenica obično biva čitavo krme (prase ili nazime, a kod gazda, đe mlogo čeljadi ima u kući, i nazimac od dvije godine), a može biti i ovca, kod siromaa i ćurka; đekoji ispeku i krme i ovcu.
– Pituljica, vrsta punjene krofne.
– Popara, jelo od starog ljeba. Pitali nekakvo dijete: „Кako se kod vas zove ladna popara?“ A ono kazalo: „Mi joj se ne damo ni oladiti.“
– Prevrata, prevratuša,. kukuruzno brašno zakuva se jajima (u kakvom sudu), pa se onda onaj skrob izaspe u tiganj na vruću mast, kada se ozdo potpeče, onda se prevrne, te se i s druge strane ispeče; potom se jede (najviše vruće).
– Prženica, pečena kriška ljeba.
– Sarma, vrsta zavijenog mesa, u vinovom lišću ili kupusnom.
– Satrica, uspese malo vode u šenično brašno, pa se onda dobro satre rukama, te se načini gotovo kao tarana.
– Turšija, u turšiju se meće grožđe, kruške, jabuke, krastavci i t.d.
– Ćufteta, isjeca se sitno prijesno meso i metne se u njega malo bibera i sitno isjecana crnoga luka, pa se onda načine kao orasi i umeljaju se u šenično brašno (i to se zovu ćufteta). Poslije toga ćufteta se poprže na maslu, pa se pospu bijelim lukom i kiselim mlijekom.
– Čimbur, nastavi se voda u tiganju pa se posoli; kad voda uzavri, onda se na nju razbiju jaja, te se čitava (ne miješaju se) skuvaju; pa se onda voda iscijedi i metne se mjesto nje skorupa te se jaja kao malo začine: đekoji jošt utuku bijeloga luka te i zaluče.
Prijatno!
Izvor / Muzej Vuka i Dositeja
